klȁun

im. m. G klȁuna; mn. N klȁunovi/klȁuni, G klȁunōvā/klȁū smiješno obučena i našminkana osoba koja u cirkusu zabavlja publiku

klavijatúra

im. ž. G klavijatúrē; mn. N klavijatúre, G klavijatúrā glazb. 1. sve tipke glazbala 2. mn. elektroničko glazbalo s tipkama koje može u sebi sadržavati uzorke zvukova

klavijatùrist

im. m. G klavijatùrista, V klavijatùristu; mn. N klavijatùristi, G klavijatùrīstā glazbenik koji svira klavijature

klavijatùristica

im. ž. G klavijatùristicē; mn. N klavijatùristice, G klavijatùristīcā glazbenica koja svira klavijature

klavijatùrističin

prid. G klavijatùrističina; ž. klavijatùrističina, s. klavijatùrističino koji pripada klavijaturistici

klàvīr

im. m. G klavíra, I klavírom; mn. N klavíri, G klavírā glazb. žičano glazbalo s tipkama; sin. (glasovir)

klavìrist

im. m. G klavìrista, I klavìristu; mn. N klavìristi, G klavìrīstā glazbenik koji svira klavir; sin. glasovirač zast.

klavìristica

im. ž. G klavìristicē; mn. N klavìristice, G klavìristīcā glazbenica koja svira klavir; sin. glasoviračica zast.

klavìrističin

prid. G klavìrističina; ž. klavìrističina, s. klavìrističino koji pripada klaviristici; sin. glasoviračičin zast.

klȅcati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. klȅcām, 3. l. mn. klȅcaju, imp. klȅcāj, aor. klȅcah, imperf. klȅcāh, prid. r. klȅcao biti u hodu nesiguran na nogama, gubiti uporište u koljenima, pregibati se u koljenima [~ od slabosti; ~ od straha]

kléčānje

im. s. G kléčānja oslanjanje na koljena pri kojemu su potkoljenice svinute, a tijelo uspravno

kléčati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kléčīm, 3. l. mn. kléčē, imp. kléči, aor. kléčah, imperf. kléčāh, prid. r. kléčao oslanjati se na koljena svinutih potkoljenica i uspravna tijela [~ pred oltarom]; vidski parnjak: kleknuti

klȅka

im. ž. G klȅ, DL klȅki; mn. N klȅke, G klȇ bot. 1. vazdazelena mediteranska grmolika biljka bodljikavih iglica iz porodice čempresa s okruglastim sjajnim tamnoljubičastim plodovima [obična ~] 2. gorka jestiva sjajna tamnoljubičasta boba, plod istoimene biljke, koja se upotrebljava u medicini i od koje se izrađuje rakija; sin. borovica, smrekinja, ( smrika), šmrika pokr.

klȅknuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. klȅknēm, 3. l. mn. klȅknū, imp. klȅkni, aor. klȅknuh, prid. r. klȅknuo osloniti se na koljena svinutih potkoljenica i uspravna tijela [~ pred oltarom]; vidski parnjak: klečati

klȅkov

prid. G klȅkova; ž. klȅkova, s. klȅkovo koji se odnosi na kleke, koji pripada kleki [~ list; klekove bobice]

klȅkovina

im. ž. G klȅkovinē; mn. N klȅkovine, G klȅkovīnā 1. bot. grmolika planinska crnogorična vegetacija razvijena iznad šumskoga pojasa ili najviše šumske zone [~ bora; ~ bukve] 2. predio pod klekom

klȅmpav

prid. G klȅmpava; odr. klȅmpavī, G klȅmpavōg(a); ž. klȅmpava, s. klȅmpavo; komp. klempàvijī koji nije priljubljen uz glavu (o ušima)

klȅmpavōst

im. ž. G klȅmpavosti, I klȅmpavošću/klȅmpavosti svojstvo onoga što je klempavo (o ušima)

klȅn

im. m. G klèna; mn. N klènovi, G klȅnōvā 1. bot. jednodomno visoko listopadno drvo iz roda javora; sin. poljski javor v. pod javor 2. zool. riječna koštunjača tamnozelenih leđa i žućkastoga trbuha

kleptòmān

im. m. G kleptomána, V klȅptomāne; mn. N kleptománi, G kleptománā osoba koja ima bolesnu sklonost krađama

kleptòmānka

im. ž. G kleptòmānkē, DL kleptòmānki; mn. N kleptòmānke, G kleptòmānkā/kleptòmānkī žena koja ima bolesnu sklonost krađama

kleptòmānskī

prid. G kleptòmānskōg(a); ž. kleptòmānskā, s. kleptòmānskō koji se odnosi na kleptomane

klȇr

im. m. G klȇra, L kléru, I klȇrom rel. 1. kršćanski duhovni stalež 2. muškarci koji su primili katolički sakrament reda

klèrik

im. m. G klèrika, V klȅriče; mn. N klèrici, G klȅrīkā rel. 1. pripadnik klera 2. katolički student bogoslovlja koji se priprema za svećeničko zvanje; sin. bogoslov

klȅsār

im. m. G klȅsāra, V klȅsāru/klȅsāre; mn. N klȅsāri, G klȅsārā obrtnik koji se bavi klesanjem

klȅsārev

prid. G klȅsāreva; ž. klȅsāreva, s. klȅsārevo koji pripada klesaru; sin. klesarov

klȅsarica

im. ž. G klȅsaricē; mn. N klȅsarice, G klȅsarīcā obrtnica koja se bavi klesanjem

klȅsaričin

prid. G klȅsaričina; ž. klȅsaričina, s. klȅsaričino koji pripada klesarici

klȅsārov

prid. G klȅsārova; ž. klȅsārova, s. klȅsārovo usp. klesarev

klȅsārskī

prid. G klȅsārskōg(a); ž. klȅsārskā, s. klȅsārskō koji se odnosi na klesare i klesarstvo

klesárstvo

im. s. G klesárstva umijeće obrađivanja kamena dlijetom i čekićem

klȅsati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. klȅšēm, 3. l. mn. klȅšū, imp. klȅši, aor. klȅsah, imperf. klȅsāh, prid. r. klȅsao, prid. t. klȅsān obrađivati kamen dlijetom i čekićem [~ nadgrobne spomenike]

klȇti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kùnem, 3. l. mn. kùnū, imp. kùni, aor. klȇh, imperf. kùnijāh, prid. r. m. klȅo, ž. kléla, s. klȇlo, mn. klȇli, prid. t. klȇt, pril. s. kùnūći, pril. p. klȇvši 1. izricati ili bacati kletvu na koga, željeti komu zlo i nesreću; sin. proklinjati 2. izgovarati psovke, govoriti nepristojne riječi; sin. psovati • klȇti se povr. davati zakletvu, svečano što obećavati [~ se na vjernost]; sin. prisezati, (zaklinjati se) v. pod zaklinjati

klȇtva

im. ž. G klȇtvē; mn. N klȇtve, G klȇtāvā/klȇtvā/klȇtvī 1. riječ ili riječi kojima se želi izazvati zlo 2. nepristojne riječi koje se izgovaraju u ljutnji, mržnji ili kao sastavni dio nepristojnoga govora; sin. psovka

klèveta

im. ž. G klèvetē; mn. N klèvete, G klȅvētā iznošenje neistina o kome u svrhu nanošenja štete čijemu ugledu ili časti

klevètati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. klèvećēm, 3. l. mn. klèvećū, imp. klevèći, aor. klevètah, imperf. klèvetāh, prid. r. klevètao, prid. t. klȅvetān iznositi neistine o kome u svrhu nanošenja štete čijemu ugledu ili časti

klèvetnica

im. ž. G klèvetnicē; mn. N klèvetnice, G klèvetnīcā žena koja kleveće

klèvetničin

prid. G klèvetničina; ž. klèvetničina, s. klèvetničino koji pripada klevetnici

klèvetnīk

im. m. G klèvetnīka, V klèvetnīče; mn. N klèvetnīci, G klèvetnīkā osoba koja kleveće

klȉca

im. ž. G klȉ; mn. N klȉce, G klȋ 1. bot. a. dio sjemena iz kojega se klijanjem razvija nova biljka, biljni zametak b. izdanak iz korijena ili sjemena 2. v. bakterija 3. pren. začetak nove pojave, početak čega [~ sumnje; ~ sukoba]

klȉcāj

im. m. G klȉcāja; mn. N klȉcāji, G klȉcājā radostan uzvik; sin. kliktaj

klȉcānje

im. s. G klȉcānja 1. veselo uzvikivanje; sin. kliktanje 2. izražavanje radosti ili podrške usklicima

klȉcati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. klȉčēm, 3. l. mn. klȉčū, imp. klȉči, aor. klȉcah, imperf. klȉcāh, prid. r. klȉcao 1. veselo uzvikivati [~ od veselja]; sin. kliktati 2. usklicima izražavati radost ili podršku komu [~ govorniku]

klȉf

im. m. G klȉfa, L klìfu; mn. N klȉfovi, G klȉfōvā zem. veoma strma morska ili jezerska obalna stijena nastala abrazijom ili pomicanjem tla

klìjānje

im. s. G klìjānja bot. puštanje klica, nicanje iz čega i početak rasta iznad površine

klìjati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. klìjā, 3. l. mn. klìjajū, aor. 3. l. jd. klȉja, imperf. 3. l. jd. klìjāše, prid. r. klìjao puštati klice, nicati iz čega i početi rasti iznad površine [Žito klija.; ~ iz spore mahovine]

klìjent

im. m. G klìjenta; mn. N klìjenti, G klìjenātā 1. osoba koja neki svoj posao povjerava stručnjaku 2. osoba s kojom se posluje, koja je stalan kupac, naručitelj itd.

klìjentica

im. ž. G klìjenticē; mn. N klìjentice, G klìjentīcā 1. žena koja neki svoj posao povjerava stručnjaku 2. žena s kojom se posluje, koja je stalan kupac, naručiteljica itd.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga